Primite našu ruku podrške

Psihološko savjetovanje
Zašto prihvatiti psihološko savjetovanje
Roditelj čije dijete se liječi od neke onkološke bolesti suočen je sa
nizom poteškoća - bolest djeteta obično promijeni svima način života i
sva događanja u obitelji se promatraju u odnosu na bolesno dijete i
njegovo liječenje. Bolest zahtjeva veliku promjenu, a nitko u obitelji
se za takvo nešto nije pripremio, niti za pripremu ima vremena,
jer bolest uvijek dolazi iznenada. Budući da je bolest opasna, a
liječenje naporno, sva pažnja i energija se usmjerava na podršku djetetu
koje boravi u bolnici, na traženje lijekova i praćenje procesa
izliječenja. Popratni problemi vezani uz promjene u obitelji zbog
bolesti djeteta dolaze u drugi plan.
S druge strane, ako se ne radi na svim aspektima situacije, dolazi do
iscrpljivanja roditelja i time do smanjenja mogućnosti da se bude
konstruktivna podrška svom djetetu. Razgovor sa stručnjacima može pomoći.

Ljudi koji su oboljeli od neke maligne bolesti prolaze cikluse kemoterapija, pa odmor od kemoterapije i opet iznova. U fazama "predaha", kao i u fazi remisije, tj. nakon zadnje kemoterapije, sam bolesnik ima više energije nego u vrijeme kad se mora potpuno posvetiti
kemoterapiji i kad mu umor i drugi faktori otežavaju svakodnevni život i
komunikaciju. U fazama kad to zdrastveno stanje dopušta, postoji niz
tema o kojima se može razgovarati i niz tehnika opuštanja ili zastupanja sebe u situacijama u kojima, zbog bolesti, dolazi do manje funkcionalnosti na poslu ili u obitelji. Bolesnici se često pitaju da li je sad izlječenje sigurno, kako živjeti sa neizvjesnošću i kako se prilagoditi na samog sebe nakon proživljenog liječenja. Iz iskustva bolesti može se naučiti kako poboljšati životne uvjete i kontakte sa drugim ljudima. Liječenje čovjeka izbaci iz uobičajenih socijalnih mreža i odnosa, pa je ponekad dobrodošla pomoć u uspostavljanju novih kontakata i revidiranju postojećih odnosa sa bliskim ljudima ili suradnicima uključujući činjenicu da je bolest iscrpila bolesnika i da u toku ili neposredno nakon liječenja ne može raditi onim tempom kao prije.

Situacija gubitka djeteta, partnera ili drugog člana obitelji je izvor najvećeg stresa u životu čovjeka. Za takve situacije nema rješenja koje bi vratilo izgubljenog čovjeka, a onima koji su ostali se to čini kao jedini smisleni cilj. Ostali aspeki života gube na važnosti. Za proces žalovanja treba vremena. S druge strane, oni koji su ostali žive dalje - uz pomoć stručnjaka postoji mogućnost za stručnu podršku u procesu žalovanja, kao i pomoć u ponovnoj integraciji u život sa drugim ljudima i svijet oko nas.

Teme za grupu roditelja djece koja su u procesu liječenjaGrupni rad se bavi temama vezanim uz:
1. prihvaćanje situacije liječenja djeteta, prihvaćanje činjenice da je dijete bolesno i prihvaćanje djeteta u novoj ulozi u kojoj se našlo.
2. sposobnost ostajanja u sadašnjem trenutku - kako se nositi sa "crnim slutnjama" i osjećajem bezperspektivnosti, te kako biti što prisutniji u kontaktu sa djetetom. Kroz koncentraciju na djelovanje u "sada i ovdje" postoji mogućnost da se osjećaj nemoći pretvori u osjećaj da se ipak može napraviti puno toga i za dijete i za obitelj.
3. pružanje podrške verbalno i neverbalno, što u kontekstu odnosa prema djetetu, što u kontekstu podrške cjelokupnoj obitelji te tematika tjelesne bliskosti sa bolesnim djetetom.
4. sposobnost pružati i koristiti podršku grupe ljudi koji se nalaze u sličnoj situaciji
5. odgovornost roditelja u situaciji bolesnog djeteta - prorađivanje ideja o "kazni", o idejama drugih (šire obitelji, liječnika, osoblja) oko toga što bi roditelji sve trebali ili morali u odnosu sa djetetom. Pomoć u pronalaženju dobre mjere odgovornosti za dijete.
6. rad na aktualnim problemima roditelja iz svakodnevice, praćenja djeteta na bolničkom liječenju ili problemima koji proizlaze iz situacije odvojenosti od ostatka obitelji.

Teme za grupu pacijenata koji su još u procesu liječenja ali nisu hospitalizirani1. prihvaćanje situacije i uloge "bolesnika" te promjena koje ta uloga nosi sa sobom. Dijeljenje poteškoća vezanih uz poziciju "bolesnika",
2. sposobnost ostajanja u sadašnjem trenutku - kako se nositi sa "crnim slutnjama" i osjećajem bezperspektivnosti, te kako biti što prisutniji u kontaktu sa onim što se momentalno događa - bilo da su to kontakti sa bliskim ljudima, medicinskim osobljem ili drugim sudionicima ove grupe; bilo da se radi o suočavanju sa svakodnevnim problemima proizašlim iz situacije liječenja tj. prekidanja dosadašnjeg uobičajenog života.
Djelovanjem u "sada i ovdje" postoji mogućnost da se osjećaj nemoći pretvori u osjećaj moći.
3. Rad na specifičnim temama vezanim uz poziciju onkološkog bolesnika:
"životna energija i snaga misli" - kontakt sa vlastitim manje korištenim resursima,
"vježbe iz opuštanja", "kako sam sa sobom izaći na kraj u situaciji neizvjesnosti", "kako sa ljutnjom i bijesom iz perspektive "pacijenta" od kojeg se prvenstveno zahtjeva strpljivost i suradnja", "kako održati samopoštovanje u ulozi bolesnika"
4. sposobnost pružati i koristiti podršku grupe ljudi koji se nalaze u sličnoj situaciji
5. "poruke bolesti" - razrađivanje subjektivnih teorija o tome kako i zašto je netko obolio. Razgovor o pitanju "odgovornosti"za vlastitu bolest te o idejama drugih (šire obitelji, liječnika, osoblja) oko toga što bi sve trebali ili morali da se bolje liječe i izlječe.
6. rad na aktualnim problemima iz svakodnevice suočavanja sa bolesti i procesom liječenja.

Teme za grupu onih koji su izgubili nekog bliskog, preminulog od onkološke bolesti1. Proces žalovanja - prihvaćanje gubitka bliske osobe
2. Daljnji život obitelji poslije smrti bliske osobe
3. Komunikacija u obitelji nakon gubitka
4. Specifični problemi u obiteljima koje su izgubile svog člana npr. "pozicija braće i sestara preminulog", "bračni problemi nakon gubitka člana obitelji"
5. sposobnost pružati i koristiti podršku grupe ljudi koji se nalaze u sličnoj situaciji

Voditelji psihološkog savjetovanja:
Jadran Morović, spec. psihijatar. Volontirao u Institutu za tumore (1983.-1987.) na način da je radio sa pacijanticama oboljelim od karcinoma dojke. Od 1990. do 2007. radio kao stručni suradnik i supervizor na programu Reach to Recovery (Vrijeme oporavka pogled u budućnost) - Hrvatska sekcija žena s operiranom dojkom. Cijeli radni vijek radi individualnu i grupnu terapiju za žene operirane od raka dojke.
Od 2002. ima Europski certifikat za psihoterapiju.

Irena Bezić, klinički psiholog. Od 1986. do 2001. psiholog na hematološkom odjelu KB Merkur - psihološka podrška pacijentima oboljelim od leukemije ili malignih limfoma, supervizija za med. sestre, savjetovanje obitelji pacijenata. Od 1990. do 2007. radila kao stručni suradnik i supervizor na programu Reach to Recovery (Vrijeme oporavka pogled u budućnost) - Hrvatska sekcija žena s operiranom dojkom. Od 2005. suradnik Filozofskog fakulteta, u kolegiju zdravstvena psihologija sa temom "Psihoonkologija" za studente psihologije IV godine. Individualna terapija za onkološke bolesnike. Supervizija i terapija za članove obitelji onkoloških bolesnika. Suradnik i supervizior u Krijesnici.